Hokus Pokus - šta zapravo znači
„Hokus pokus!“ — izgovorimo to i zamahnemo rukom, kao da ćemo učiniti nešto čudesno. Svi znamo za tu rečenicu, ali malo ko zna odakle je zapravo potekla i zašto je postala sinonim za magiju, trikove i male prevare.
Čarolija u dve reči
Danas „hokus pokus“ koristimo da opišemo nešto što se desilo „kao magijom“. Ako neko brzo popravi računar, a ne objasni kako, često ćemo reći: „To ti je neki hokus pokus!“. Isto važi i kada neko postigne rezultat koji nam deluje neverovatno ili sumnjivo.
Ipak, iza tih naizgled bezazlenih reči krije se zanimljiva istorija — i malo humora, i malo verske simbolike, i dosta ljudske želje da stvori čudo.
Kako je sve počelo
Najstariji trag o ovoj frazi vodi nas u Englesku 17. veka. Tada su po sajmovima i ulicama nastupali putujući mađioničari, a jedan od najpoznatijih zvao se Hocus Pocus.
To je, zapravo, bilo umetničko ime koje je trebalo da zvuči kao tajanstvena, latinska čarolija. Publika je tada obožavala sve što je delovalo misteriozno i „svetovno“ – što više latinskih slogova, to bolja magija!
Dakle, „hokus pokus“ je, u početku, bio samo deo scenskog trika — rečenica koja ništa konkretno ne znači, ali zvuči kao moćna formula.
Teorija o crkvenom poreklu
Postoji i drugo objašnjenje, možda čak i starije. Neki lingvisti smatraju da „hokus pokus“ potiče od latinske fraze koju su sveštenici izgovarali tokom pričešća – Hoc est corpus meum („Ovo je telo moje“). Ljudi koji nisu znali latinski, često su pogrešno čuli i prepričavali te reči. Tako je, kroz šalu i pogrešna tumačenja, nastao „hokus pokus“.
Vremenom je ta fraza postala simbol za nešto što deluje svečano i ozbiljno, ali zapravo nije razumljivo običnom čoveku — baš kao i magijski trik.
Zašto i danas volimo „hokus pokus“
Reč „hokus pokus“ ima onaj zvuk koji automatski budi pažnju. Ima ritam, lako se pamti, i stvara osećaj da će se nešto dogoditi. Zato su je kasnije koristili i iluzionisti, glumci, pa čak i marketinški stručnjaci. Kad neko kaže „Hokus pokus“, svi se nasmejemo i okrenemo – jer očekujemo iznenađenje.
Danas, osim u magiji, fraza se koristi i figurativno. Na primer:
Kada neko obećava neverovatne rezultate bez objašnjenja – „To ti je neki hokus pokus trik!“
Kada nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito – „Ma pusti, to je sve hokus pokus!“
U jeziku dece i mašte
Deca posebno vole ovu frazu jer stvara osećaj igre. „Hokus pokus filiokus“ često se koristi u vrtićima, predstavama, nastupima mađioničara, dečijim igraonicama, rođendaonicama, crtanim filmovima.
Ona im pomaže da povežu zabavu, maštu i čudo – tri stvari koje čine detinjstvo posebnim.
Zato nije čudo što su deca uvek spremna da poveruju u čaroliju, makar ona trajala samo jedan trenutak.
Srodne „magijske“ reči
„Hokus pokus“ ima svoje „rođake“ u drugim jezicima i kulturama. Svi su oni deo tradicije zabavljača i iluzionista:
Abrakadabra – verovatno najpoznatija čarobna reč na svetu, potiče još iz antičkog doba.
Sim sala bim – popularizovana u nordijskim zemljama.
Alakazam – često korišćena u američkim magičnim šouovima.
Sve one imaju isti cilj: da zvuče misteriozno i da publici stvore osećaj da je prisustvovala nečemu posebnom.
Značenje u svakodnevnom životu
Danas, kada kažemo da je nešto „hokus pokus“, najčešće mislimo da je u pitanju trik, prevara ili lukavo rešenje. To može biti i pozitivno i negativno, zavisno od konteksta.
Ako neko brzo sredi haos u kući i sve zablista – to je „hokus pokus“ u najboljem smislu.
Ako neko obećava čudo bez truda – onda to već miriše na prevaru.
Magija je u vibrantnim rečima
Bilo da je potekla od crkvenog latinskog, scenskih trikova ili dečjih rima, fraza „hokus pokus“ pokazuje koliko volimo tajne i čuda. Ona nas vraća u vreme kad smo verovali da su dve reči dovoljne da promenimo svet – ili bar da pretvorimo papir u goluba.
I zato, sledeći put kad nešto pođe kako ste planirali, slobodno recite sa osmehom:
„Hokus pokus!“ — jer prava magija je često u nama samima.